Some things benefit from shocks; they thrive and grow when exposed to volatility, randomness, disorder, and stressors and love adventure , risk, and uncertainty. Yet, in spite of the ubiquity of the phenomenon, there is no word for the exact opposite of fragile. Let us call it antifragile. Antifragility is beyond resilience or robustness. The resilient resists shocks and stays the same; the antifragile gets better. This property is behind everything that has changed with time: evolution, culture, ideas, revolutions, political systems, technological innovation, cultural and economic success, corporate survival, good recipes (say, chicken soup or steak tartare with a drop of cognac), the rise of cities, cultures, legal systems, equatorial forests, bacterial resistance … even our own existence as a species on this planet. And antifragility determines the boundary between what is living and organic (or complex), say, the human body, and what is inert, say, a physical object like the stapler on your desk.


The antifragile loves randomness and uncertainty, which also means— crucially—a love of errors, a certain class of errors. Antifragility has a singular property of allowing us to deal with the unknown, to do things without understanding them— and do them well. Let me be more aggressive: we are largely better at doing than we are at thinking, thanks to antifragility. I’d rather be dumb and antifragile than extremely smart and fragile, any time.

Čitanje Antifragile od Nasima Taleba je kao popunjavanje rupe u mozgu koje nisam bio svestan.

500 svetlosnih godina.

Ako se Opacity smanji, vidi se kako su preklopljene sa današnjim Google Maps. Link pokazuje na Novi Sad.

Pogled na Muzej Savremene Umetnosti Vojvodine iz Doma vojske, Novi Sad.

Pogled na Muzej Savremene Umetnosti Vojvodine iz Doma vojske, Novi Sad.

Dum Dum Girls: "Cult Of Love"

Album: Too True

Albumi godine (2013)

Kurt Vile - Wakin on a Pretty Daze

Neki albumi savršeno legnu od prvog takta. Stil pevanja se ovde može opisati kao lenj, što mi savršeno odgovara. Nasuprot tome, Kurt stvara izuzetno bogat zvuk od naizgled jednostavnih gitarskih elemenata koji teku kao reka. Kome to prija, ni pesme od po sedam minuta neće zvučati predugo. Sve je taman za jedan lagan i sunčan dan.

Kanye West - Yeezus

Što se tiče stavova i života i dalje nisam sasvim siguran da li je Kanye jedno veliko dete, u najboljem smislu, i trudi se da to i ostane, ili je potpuno odlepio. Muzički je on bar jedan nivo iznad svih repera, a to je i najvažnije. Trenutno svaki njegov novi rad čini sve prethodno prevaziđenim. Retko se dešava da se čuje nešto što zvuči novo, a to u ovom slučaju dopire sa samog vrha mejnstrima. Dovoljno je poslušati prve četiri pesme i ostati bez reči.

DJ Rashad - Double Cup

Čini mi se da 2013. pripada DJ Rashadu. Čovek je objavio dva sjajna EP-a, a onda završio godinu još boljim albumom na kome gotovo da nema slabih tačaka. Svesno je rešio da napravi album za publiku širu nego što to footwork obično privlači, i potpuno uspeo da ovaj zanimljivi žanr predstavi krugovima izvan Čikaga i Beograda.

Pantha du Prince & The Bell Laboratory - Elements of Light

Panta je mislim prvi elektronski muzičar čiji me zvuk podseća na prirodu. I ranije je koristio zvonca i neobične perkusije za stvaranje melodije, a sada je zapravo napravio pravu simfoniju sa orkestrom od zvona. Prelepo.

Deerhunter - Monomania

Ulaznica da konačno shvatim Deerhunter mi je bio prošlogodišnji sjajni Lotus Plaza album. Ovde se iza gomile fuzza i zvučnih filtera zapravo kriju vrlo dobre rock pesme.

Best Coast - Fade Away

Best Coast trenutno pravi najbolje pop-rock pesme. Međutim nema više letnjih ljubavnih tema. Na ovom EP-u kroz sve pesme plutaju preuranjeni umor od života, preduga potraga za identitetom i osećaj ove devojke da vreme prolazi a da sreća nikada nije bila dalje.

Grouper - The Man Who Died in His Boat

Često se desi da više slušam muziku dok radim nego u slobodno vreme i tada mi uglavnom treba nešto što će biti dodatni sloj oko koncentracije koja mi je neophodna. Ovaj album ambijentalnog dronea se tu nekako baš uklopio.

Dirty Beaches - Drifters / Love is the Devil

Ima nešto u ovom momku (Alex Zhang Hungtai) koji veli da zbog toga što je odrastao na više mesta na planeti zapravo ne zna kakav je osećaj znati odakle si. Verovatno zbog toga njegova muzika stalno osciluje između nostalgije i otuđenja, staromodne pevljivosti i raspadnutog eksperimenta.

Daft Punk - Random Access Memories + Daftside remix album

Get Lucky je pesma koja od kada se pojavila zvuči kao da postoji oduvek. Koliko ima drugih sjajnih elemenata - npr meni je super starodaftpankovski Contact - toliko do izražaja dolaze neke manje lepe stvari, poput pasaža koji zvuče kao pesme tužnih robota. A i album je predugačak. Iz nekog razloga mi je na brzinu napravljen remix album Nicolasa Jaara prirastao za srce.

Burial - Rival Dealer

Album bih sigurno stavio na višu poziciju da mi je stigao ranije. Čovek koji je jedna od definicija dubstepa nastavlja da napreduje, zadržavajući svoj jedinstveni stil. Meni glavna tema u Rival Dealer predstavlja direktno ubrizgavanje zadovoljstva u mozak.